U izdanju Državnog arhiva Crne Gore 10. marta ove godine, iz štampe je izašao Zbornik dokumenata „Prosvjetni rad profesora Mihaila Bukvića 1903-1916“ kojeg je priredila Žana Tassan. Ovaj ilustrovani Zbornik, od 730 stranica, izašao je u štampi IVPE – Cetinje, u tiražu od 500 primjeraka.

Osnovu ovog Zbornika čini ukupno 900 dokumenata koje je autorica sabrala iz fonda Ministarstva Prosvjete i Crkvenih Poslova Knjaževine/ Kraljevine Crne Gore koji se nalazi u depoima Državnog arhiva na Cetinju. 

 

Mihailo Bukvić, porijeklom je Hercegovac, rodom iz Gacka, koji je svoje uhljebljenje i profesionalni angažman našao u Crnoj Gori. Svoju karijeru prosvjetnog radnika započeo je na Cetinju 1903. godine, gdje radi kao nastavnik, a zatim i kao vršilac dužnosti direktora Velike državne gimnazije. Na tim radnim zadacima se pokazao uspješnim, pa time stiče ugled i kod kolega i kod tadašnjih crnogorskih vlasti. Njegov rad na Cetinju preporučio ga je kod knjaza Nikole I Petrovića Njegoša, koji ga 1907. godine postavlja za prvog upravitelja Niže državne gimnazije u Podgorici. Na tom mjestu zadržao se sve do 1913. godine, kada ponovo po nalogu vlasti sa Cetinja, prelazi na novu dužnost, upravitelja novoosnovane gimnazije u Nikšiću. Na tom položaju ostaće pune tri godine, sve do sloma crnogorske države, 1916. godine. Zato Zbornik dokumenata koji je pred nama, ima višestruki značaj, jer obuhvata period posljednjih godina vladavine knjaza/kralja Nikole. On predstavlja značajno svjedočanstvo o jednom turbulentnom vremenu crnogorske istorije viđene kroz perspektivu jednog uglednog prosvjetnog djelatnika, kakav je profesor Mihailo Bukvić. U 900 dokumenata koliko ih sadrži ovaj Zbornik, opisana su iz jednog specifičnog ugla, sva dešavanja u Crnoj Gori tog doba, poput proglašenja Kraljevine, Balkanskih ratova, uprave nad novooslobođenim krajevima, kulturnog poleta Crne Gore i drugih društvenih i političkih prilika. Tokom cijele svoje karijere, profesor Mihailo Bukvić radio je na unapređenju crnogorske prosvjete, bilo radom u školi, bilo na pisanju zakona u ovoj oblasti. Takođe, kao što možemo da vidimo iz dokumenata sabranih u ovom Zborniku, u svom radu profesor Bukvić, trudio se i zalagao za obezbjeđivanje adekvatnih uslova rada u školama pod njegovim upraviteljstvom, kako za nastavnike tako i za učenike. Kako je i sam bio stipendista crnogorske vlade, profesor Mihailo Bukvić, zalagao se za dodjelu stipendija dobrim, ali siromašnim učenicima, pri tom jednako se odnoseći prema svim vjerama.