U februaru mjesecu ove godine, DACG je posjetio Hans Von Der Brelie, novinar TV stanice “Euronews“ povodom proglašenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Tom prilikom je direktor DACG g-din Saša Tomanović je u svom intervjuu između ostalog istakao:
U DACG čuvaju se brojna dokumenta iz kojih se može dokazati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. Prije svega treba istaći arhivski fond Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela gdje se u preko 100 arhivskih kutija čuvaju brojna prvorazredna istorijska dokumenta a koja su u svom, radu koristili mnogi istoričari i istraživači. Zatim Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine, đe se u članu 40. decidno normira „Da je crnogorska crkva autokefalna i da ona ne zavisi ni od koje strane crkve“
Dokaz o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve je, nekanonski kupljen Tomos srpske pravoslavne crkve od 19.II 1922.godine, u kojem se pominje ukidanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i prisajedinjenje Srpskoj crkvi.
Da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna potvrđuju i beogradske Službene novine od 03. juna 1922. godine, u kojima je objavljen sporazum srpskog kralja Aleksandra I, od 18. marta 1920. godine, gdje se navodi da se Srpskoj crkvi prisajedinjuje autokefalna Crnogorska crkva.
CPC je od 1485 godine bila autokefalna dok nije nestala.
U DACG nalaze se dokumenta koja svjedoče da je CPC bila državna crkva Knjaževine i Kraljevine CG. Imovina CPC bila je samo u njenom posjedu a vlasništvo je države CG. CPC je po pitanju imovine imala usus i usus fruktus (korišćenje i ubiranje prihoda od neke stvari) ali nije imala pravo raspolaganja sa stvari u smislu otuđenja pa i uništenja, već je to pravo pripadalo državi CG a to jasno piše u Opštem imovinskom zakoniku za Knjaževinu CG iz 1888 čiji je tvorac prvi ministar pravde dr Valtazar Bogišić kao i u Ustavu pravoslavnih konzistorija iz 1904. Crnogorsku pravoslavnu crkvu osnovala je državna vlast, odnosno osnivač i utemeljivač Cetinja Ivan Crnojević, što se nedvosmisleno vidi u Osnivačkoj povelji Cetinjskog manastira 04.I 1485.godine
Posjedujemo dokumenta koja nam svjedoče da je država CG oduvijek bila vlasnik crkvene imovine kao i da se crkva za sve potrebe po pitanju imovine obraćala Ministarstvu prosvjete i crkvenih djela radi dobijanja saglasnosti. Primjera radi dokument iz perioda Mitrofana Bana(1884-1920): CPC traži saglasnost od Ministarstva prosvjete i crkvenih djela za davanje u zakup imovine koja je u njenom posjedu, što dokazuje da je pravo svojine kao konačno pravo raspolaganja, pripadalo Državi CG a ne CPC.
U dokumentima koje posjeduje DACG jasno se vidi da se ni popravke crkava nijesu mogle izvršiti bez saglasnosti Ministarstva prosvjete i crkvenih djela, odnosno suverene crnogorske knjaževske vlasti, kao i dokumenti koji razdvajaju državnu imovinu od crkvene.
Crkva se za sve potrebe po pitanju imovine obraćala Ministarstvu prosvjete i crkvenih djela radi dobijanja saglasnosti, a država CG je uvijek imala razumijevanja za potrebe CPC i neštedemice je uzvraćala.
Brojna dokumenta govore o tome da su prihodi koje je CPC ostvarivala, dijelom trošila za podmirivanje potreba episkopata i klera a ostatak je trošen pod egidom državne vlasti u cilju razvoja školstva tj. prosvjete i morao je biti uplaćen u državnu kasu.
Dokazi se o tome ne nalaze samo u dokumentima DACG već i u zakonskim i podzakonskim aktima koja je donosila suverena Knjaževina i Kraljevina CG i koji nedvosmisleno kazuju da je titular svojine na imovini u posjedu crkve bila država CG.
Činjenica je da je CPC od druge polovine XV vijeka i na dalje bila je jedan od dorskih stubova i pokretača crnogorske oslobodilačke borbe, crnogorske državnosti i nacionalnog identiteta crnogorskog naroda, to nedvosmisleno svjedoče dokumenta koja posjeduje DACG. Upravo je to jedan od razloga zašto se SPC i država Srbija toliko opiru da očuvaju nezakonito ukidanje crnogorske crkve 1920. godine, ne odričući se pretenzija nad „vlasništvom“ za koje se „bore“.
Crnogorske vladike, zajedno sa glavarima, starale su se o opstanku naroda, o njegovoj slobodi i ciljevima borbe. Ugled crnogorskih vladika učvršćivao se i u međunarodnim odnosima, u srazmjeri sa njihovim ostvarenim uspjesima na rješavanju kriznih situacija i u borbi za nezavisnost Crne Gore.
Bez Crnogorske pravoslavne crkve samostalna Crna Gora nije potpuna država. CPC je učestvovala u stvaranju ove države i po svojoj prirodi je neodvojiva od države. U prošlosti je uvijek bila autokefalna, kroz cijelu istoriju bila je priznata od drugih. Formalno je bila u sastavu Pećke patrijaršije 1557-1766 dok sultan Mustafa III beratom nije ukinuo Pećku patrijaršiju. Od ukidanja Pećke patrijaršije 1766g. pa do 1922 tj. do konačnog izdavanja Tomosa februara 1922 od strane Carigradskog Vaseljenskog patrijarha Meletija IV, CPC je ostvarila punu kanonsku i faktičku autokefalnost. Bila je priznata ne samo od Ruske pravoslavne crkve, već i od Carigradske Vaseljenske patrijaršije, od Aleksandrijske, Jerusalimske, Kiparske , Grčke, Rumunske i svih drugih crkava, o čemu svjedoče i prvorazredna arhivska dokumenta domaća i strana.
Moram napomenuti da nikada državni organi Knjaževine i Kraljevine CG u egzilu predvođeni kraljem Nikolom i crnogorskom izbjegličkom vladom od perioda 1919 do 1922 ni jednim svojim aktom nijesu priznali čin nasilnog ukidanja vjekovima autokefalne CPC.
Iz tog razloga kazem da crnogorska državnost i crnogorski nacionalni identitet je nepotpun i nedovršen ukoliko ne bude obnovljena i uspostavljena CPC u njenom punom kapacitetu kao izraz državnog, nacionalnog istorijskog crnogorskog bića.
To je vrlo važno pitanje s obzirom na primjenu međunarodne Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnh sloboda – pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti i primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Mislim da u crnogorskoj državi slobodnoj, građanskoj, demokratskoj, koja je punopravna članica Ujedinjenih Nacija, Savjeta Evrope, NATO pakta koja teži ulasku u Evropsku uniju, sve vjerske zajednice moraju imati punu ravnopravnost, zbog toga je neophodno izvršiti utemeljenje obnovljene CPC.
Tako je bilo kroz vjekove i mislim da tako treba biti i danas.
