Aktivnosti, mjere i propisi
Već pri kraju rata preduzimane su mjere koje su bile usmjerene na očuvanje i zaštitu kulturnih dobara kako na saveznom nivou tako i u Crnoj Gori. Uporedo sa izgradnjom vlasti u svim domenima i novim društvenim uslovima u Jugoslaviji se donose i prvi propisi kojima se uređuje pitanje zaštite kulturnih dobara gdje spadaju i arhivalije. Među prvima je Odluka o zaštiti i čuvanju kulturnih spomenika i starina, koju je donio Nacionalni Komitet oslobođenja Jugoslavije, a potpisao Josip Broz Tito. Ova Odluka je vrlo kratka -ima šest članova, i značajna je, jer su i arhivalije predmet zaštite. Ona predstavlja prvi korak u fizičkom obezbeđenju arhivalija i zgrada u kojima su smještene. Sljedeći značajan korak predstavlja Naredba o privremenom osiguranju arhiva, koju je donijela Vlada FNRJ, a reguliše potpunije zaštitu arhivske građe i arhiva.
Socijalistička Jugoslavija nije naslijedila uređenu arhivsku službu, organizovanu arhivsku mrežu, niti uređeno arhivsko zakonodavstvo pa su se ovom mjerom pokušala urediti najznačajnija i najbitnija pitanja. Iako ona predstavlja privremenu mjeru, i ima takav karakter, do donošenja Zakona o arhivima, ona predstavlja prvi poslijeratni arhivski propis. Ova naredba je kratka – ima 10 članova i donešena je 12. septembra 1948. godine. Značajna je jer predstavlja temeljni pravni popis koji je usmjeren na čuvanje i zaštitu arhivske građe odnosno arhiva. Ovaj propis “inauguriše niz temeljnih arhivističkih rješenja i postavki, koji će biti nezaobilazni u arhivskoj struci i kasnijim arhivskim propisima.“
Konačno 23. januara 1950. godine donosi se Opšti Zakon o Državnim arhivama, kao temeljni i prvi jugoslovenski arhivski zakon. On ima 15 članova a ono što je bitno u ovom Zakonu, da sav istorijsko-arhivski materijal na teritoriji FNRJ uživa naročitu zaštitu države ,u cilju očuvanja i naučnog istraživanja, bez obzira u čijem je vlasništvu. Ovim Zakonom predviđeno je i osnivanje Državnih arhiva Narodnih Republika. Takođe je predviđeno i postojanje specijalnih arhiva. Predviđeno je i osnivanje glavnog arhivskog savjeta kao i republičkih arhivskih savjeta. Propisane su i obaveze savjesnog čuvanja arhivske građe kao i obaveza predaje nadležnom državnom arhivu. Ustanovljeno je pravo preče kupovine istorijsko arhivskog materijala. Može se slobodno reći da je ovaj Zakon više nego solidna osnova za uspješnu organizaciju zaštite arhivske građe i registraturskog materijala.
Slijedeći odredbe ovog zakona u NR Crnoj Gori su preduzeti konkretni koraci i dosta rano osnovan je Arhivski savjet, kao savjetodavno stručno tijelo po pitanjima arhivistike, pri Ministarstvu prosvjete. U Arhivski savjet imenovani su: Hektor Dabinović, Jagoš Jovanović, Risto Dragićević, dr Milo Drobnjaković, Danilo Lekić i Andrija Lainović. Arhivski savjet je kasnije, aprila 1952., dopunjen novim članovima: Đokom Pejovićem, Jevtom Milovićem, Savom Vukmanovićem i Ignjatijem Zlokovićem. Na svojoj prvoj sjednici koja je održana 14. jula 1950. Arhivski savjet je razmatrao pitanja djelovanja arhivskog odjeljenja pri Narodnom muzeju Herceg Novog, pitanja Državnog arhiva u Kotoru i konstituisanje budućeg Državnog arhiva na Cetinju. U cilju obezbjeđenja starih arhiva Savjet je zaključio “da sve stare arhive treba koncentrisati u postojeće arhive, odnosno muzeje ili bar u sigurne prostorije“.
Formiranje Arhivskog savjeta pri Ministarstvu prosvjete NRCG predstavljalo je prvi korak ka stvaranju pretpostavki za razvoj arhivskih ustanova i arhivske službe. U tom smislu Crna Gora je pravovremeno pratila korake i nastojanja ka pravnom i organizacionom uobličavanju arhivske djelatnosti, a Arhivski savjet je odigrao značajnu ulogu.
Na jugoslovenskom nivou važan korak predstavljalo je donošenje Uredbe o glavnom arhivskom savjetu, 6. septembra 1950. godine. Rešenjem Vlade FNRJ pov. br. 952/50 od 5. oktobra 1950. godine, imenovani su članovi Glavnog arhivskog savjeta FNRJ. Predstavnik Crne Gore u njemu je bio Hektor Dabinović.
Ubrzo po osnivanju glavni arhivski savjet sastao se, po prvi put, u Beogradu 20 i 21. novembra 1950.godine, u prostorijama Državne arhive NR Srbije, sa sljedećim dnevnim redom:
1.Organizacija i zadaci glavnog arhivskog savjeta
2.Izbor predsjednika i stalnog sekretara
3.Stanje i problematika naših arhiva (referati po republikama)
4.Plan rada i najhitniji poslovi glavnog arhivskog savjeta
5.Razno
Glavni arhivski savjet donio je u formi zaključaka predloge i uputio ih Savjetu za nauku i kulturu Vlade FNRJ i republičkim ministarstvima za nauku i kulturu.
Svojom sveobuhvatnošću i dalekosežnošću ove odluke predstavljaju manifest, odnosno program za razvoj arhivske djelatnosti i presudno su odredile strateške pravce djelovanja u ostvarenju tog cilja pa ih navodimo:
1.Republički arhivski savjet-preporučuje se da se što hitnije osnuju republički arhivski savjeti u Republikama u kojima još nijesu osnovani (Srbija, Hrvatska i Makedonija).
2.Republički zakoni o državnim arhivima – preporučuje se republičkim ministarstvima za nauku i kulturu da pristupe što hitnijem donošenju republičkih zakona o državnim arhivima, kako bi se arhivska služba bolje i svestranije organizovala i unaprijeđivala.
3.Državna arhiva NR Makedonije-preporučuje se što hitnije osnivanje Državnog arhiva koji će voditi brigu o čuvanju i zaštiti i naučnoj obradi arhivskog materijala.
4.Državna arhiva FNRJ-formirana je Komisija za izradu predloga Zakona o državnoj arhivi FNRJ.
5.Centralizacija i koncentracija arhivskog materijala-ova pitanja prepuštena na rešavanje republičkim arhivskim savjetima.
6.Arhivske zgrade-evidentan nedostatak prostorija za smještaj arhivske građe iziskuje neodložno obezbjeđivane odgovarajućih zgrada za smještaj arhivske građe.
7.Uredba o registraturama-formirana je Komisija za izradu opšte Uredbe o registraturama kako bi se obezbijedila zaštita registraturskog materijala u registraturi do predaje nadležnom arhivu.Uredba mora da sadrži:
a) Glavne propise uvođenja administracije; b) propisi o fascikuliranju, čuvanju spisa u određenim prostorijama i na policama; c) načinu upotrebe spisa u tekućem poslovanju; d) šta, koliko, kada i kako smije ustanova da škartira u svojoj registraturi; e) određivanje vremenskog roka i način predaje državnim arhivama.
8.Primjenjivanje kaznene odredbe Opšteg zakona o državnim arhivima.
9.Stručno liječenje hartije-formiranje laboratorija za konzervaciju i restauraciju.
10.Mikrofilmovanje važnog arhivskog materijala
11.Spremanje stručnih kadrova- obavezni praktični radove za studente istorije u arhivama; uvođenje katedre za arhivistiku na filozofskim fakultetima.
12.Materijalno obezbjeđenje arhivističkih službenika -u ovom cilju predlaže se da se arhivistička struka odvoji od bibliotekarske i da se plate upodobe odgovarajući platama u prosvjetno-naučnoj struci.
13.Saradnja između arhiva -predlažu se mjere za organizovanje uzajamne saradnje između državnih arhiva.
14.Publikovanje građe-predlažu se mjere za plansko publikovanje arhivske građe.Formirana je Komisija za izradu plana o izdavanju arhivske građe.
15.Pokretanje stručnog arhivističkog časopisa-donešena je odluka o pokretanju časopisa ,,Arhivist“.
16.Učestvovanje na međunarodnim sastancima arhivista-upoznavanje sa uređenjem arhiva i arhivske službe u inostranstvu.
17.Sistematsko ispitivanje stranih arhiva u kojima se nalaze dokumenti značajni za nacionalnu istoriju.
18.Restitucija arhivskog materijala-učestovanje u radu restitucione komisije u pogledu arhivskog materijala vraćenog iz inostranstva.
Ono što je glavni arhivski savjet u formi zaključaka predložio predstavlja najopštije smjernice za rad na organizaciji arhiva i arhivske službe i trasira put za stvaranje savremenih arhiva i sveobuhvatnu zaštitu arhivske građe.
Obrazovanje i rad ovog tijela u ovom periodu je od izuzetnog značaja jer je razvoj arhivske djelatnosti puno kompetentnije i cjelovitije razmatran. Kao rezultat tih napora usvojena su i osnovna strateška opredjeljenja i programske orjentacije usmjerene ka integralnom razvoju arhivske službe, mreže i struke. Ovo tijelo je postavilo temelj za razvoj jugoslovenske arhivistike koja se dugi niz godina razvijala komplementarno, manje ili više uspješno, u svim Republikama.
Uprkos značajnoj ulozi koju je Arhivski savjet NRCG imao u razvoju arhiva i arhivske službe, ovo tijelo je poslije nekoliko godina, sticajem određenih okolnosti prestalo sa radom. Prestanak rada ovog tijela dugoročno se negativno odrazio na razvoj arhivske službe, struke i mreže u Crnoj Gori. Arhivska struka je permanentno isticala kao jedan od temeljnih pred/uslova za razvoj arhivske djelatnosti, potrebu formiranja novog Arhivskog savjeta, ali bezuspješno.